Usred Rijeke, na adresi Ivana Grohovca 2, u blizini katedrale Svetog Vida smjestio se jedini muzej starih računala, konzola i video igara u Hrvatskoj zvan Peek & Poke. Sam naziv dolazi iz žargona poznatog ljubiteljima tehnologije. U prijevodu peek and poke na engleskom jeziku znači ‘zaviri i dotakni’, odnosno radi se o dvije jednostavne naredbe u programskom jeziku BASIC.
Iako na prvi pogled prostor muzeja djeluje skučeno, na tri stotine kvadratnih metara stalni izložbeni postav broji tisuće eksponata vezanih uz povijest računalne i industrije videoigara. Valja naglasiti kako se radi o najvećoj postavi u ovom dijelu Europe!
Muzej je otvoren 2007. godine s ciljem promicanja informatičke kulture i očuvanja računalne povijesti. Uz brojna svjetska računala zastupljeni su i strojevi iz bivše Jugoslavije. Orao, Galeb i Galaksija mlađim generacijama ne znače mnogo, ali zato će starijima pobuditi sjećanja na pojavu prvih domaćih računala.
Projekt je iniciran od Udruge ljubitelja računala Calculus u partnerstvu s DIR-om – Udrugom darovitih informatičara Rijeke i multimedijskom agencijom Kreativni odjel. Osnivači su Svetozar Nilović, Tomislav Ribičić i Dario Džimbeg iz Rijeke, Zagrepčani Tomislav Talan i Radoslav Dejanović, a ubrzo im se pridružuju Davor Pasarić i Goran Paulin iz Udruge darovitih informatičara.
Za razliku od sličnih muzeja u Zapadnoj Europi, Peek & Poke je volonterski projekt financiran uz pomoć podrške lokalne zajednice i hrvatskih tvrki sponzora. Prvo što posjetitelji uoče je kako većina izložaka, osim pojedinih izuzetaka, nije iza staklenog zvona. Skoro pa svaki primjerak starih računala se može uključiti i isprobati.
U ljetnoj sezoni radno vrijeme muzeja je od 10:00 do 18:00 sati tijekom tjedna, odnosno od 11:00 do 16:00 sati subotom. Nedjeljom i državnim praznicima muzej je zatvoren. Tijekom zime muzej je otvoren samo subotom ili po najavi. Cijena ulaznice iznosi pristupačnih 7 eura. Ukoliko dolazite kao pojedinac, ili s manjom grupom posjetitelja nije se potrebno najaviti unaprijed, već se ulaznica može kupiti na ulazu.
U svom postavu muzej ima i konzole s pripadajućim videoigrama. Prisutni su PlayStation 1, 2 i 3, ali tu su i legendarne Sega, Nintendo i Atari konzole. Ujedno je moguće vidjeti i prvu (jedinu) jugoslavensku konzolu Geti-3220!
Što se tiče tehnologije, tu je najstariji muzejski izložak telefon iz godine gospodnje 1895. godine, a najnoviji je “moderni” prvi iPhone iz 2007. godine. Mobitela ima svih vrsta i oblika. Od prastarih “cigli” do prvih mobitela s ekranima u boji s početka 2000-tih godina.
Najstariji izlošci vezani uz računala datiraju s početka 1960-tih, poput računala Minivac iz 1961. godine. Od domaćih rariteta valja izdvojit prvi Digitronov kalkulator napravljen u Europi 1971. godine. Moguće je razgledati i prvo hrvatsko kućno računalo Ivel Ultra, klon Apple II računala. Svaki od eksponata je očuvan i funkcionalan, što je posebno zanimljivo posjetiteljima muzeja.
Tijekom razgledavanja posjetitelji se osjećaju kao da su u Ali Babinoj špilji. Naime, iznenađujuće koliko je konzola i računala moguće vidjeti uživo, a prije toga se o njima samo čitalo ili su se gledale slike i videi. SGI Onyx je jedan od takvih strojeva koji je nekada koštao milijun i pol američkih dolara i omogućio izradu digitalnih dinosaura i specijalnih efekata u originalnom Jurassic Park filmu.
Ljubitelji starih računala posebno će uživati u isprobavanju legendarnog “Komodorca 64” i Amige. Osobe koje su u svijet videoigara ušle sredinom 1990-tih uživat će u igranju PlayStation igara poput Tekkena 3, Crash Bandicoota 3 ili zmajića Špire. Ostali će pronaći nešto što će ih zaintrigirati. Recimo, Tetris ili Super Mario na originalnoj NES konzoli će izmamiti osmjehe osobama koje su Nintendo igre prvi puta zaigrale na Famiclonovima.
Nakon što se obiđe cijeli postav, posjetitelji mogu kupiti prigodne suvenire kvalitetno dizajnirane suvenire koji uključuju majice, postere, šalice, jastuke i magnete – za svakoga ponešto!
Neki od izložbenih primjeraka starih računala i konzola / foto: Davor Pasarić
Prošle 2022. godine muzej je obilježio 15 godina kontinuiranog rada. Kako bi dostojno obilježili ovaj događaj 23. i 24. rujna 2022. održan je electro festival. Prvu večer su nastupili domaće uzdanice IV/AN i Microslav, a drugu večer je na scenu stupio Remute iz Njemačke koji objavljuje glazbu na kazeticama za Nintendo i u zemlji izlazećeg sunca ima status kultne zvijezde. Kako je izgledalo rođendansko druženje moguće je provjeriti ovdje i ovdje.
Kako bi bolje shvatili vrijednost ovoga jedinstvenog muzeja porazgovarali smo s osnivačima Svetozarom Nilovićem i Davorom Pasarićem.
Kako i kada ste došli na ideju za otvaranje muzeja starih računala?
2003. godine smo organizirali izložbu starih računala “Retrobit” u Centru tehničke kulture u Rijeci i mnogi su komentirali kako bi bilo sjajno imati stalni postav starih računala i na taj način sačuvati svu tu tehnološku baštinu.
Koliko sličnih muzeja postoji u Europi i svijetu? Po čemu se Peek & Poke razlikuje od drugih muzeja?
Nema ih mnogo. Najveći su SAD-u, u Londonu je dio njihovog Science Museuma posvećen računalima, a u relativnoj blizini postoji “sestrinski” muzej u švicarskoj Laussanei s kojim imamo odlične odnose. Peek & Poke se razlikuje od većine u tome što nastojimo da je većina izložaka ispravna i da se mogu koristiti.
Na koji način nabavljate eksponante?
Većina eksponata je iz osobne kolekcije nas u udruzi Peek & Poke, a mnogo toga dobijemo i kroz donacije tvrtki, institucija i pojedinaca. Neke primjerke koje je nemoguće dobiti kroz donacije kupimo na aukcijama sredstvima koje ciljano štedimo da bismo nabavili nešto zaista rijetko i vrijedno.
Koji je eksponat najvredniji, odnosno najrjeđi?
Mnogo je toga. Imamo dva ispravna superračunala, SGI Onyx II i SGI UV 2000, zatim potpuno ispravan NeXT Cube koji se može koristiti, zatim Osborne 1, prvo komercijalno uspješno prijenosno računalo. Teško je nabrojati sve i dati procjenu što je povijesno najvrijednije.
Kolika je godišnja posjećenost?
Posjećenost je naglašeno sezonski uvjetovana. U zimski mjesecima je to par stotina posjetitelja mjesečno, uglavnom škole i fakulteti, a u ljetnoj sezoni brojimo tisuće posjetitelja mjesečno, gotovo isključivo inozemni turisti.
Održavate li povremeno i tematske izložbe?
Da, često. Mnogo toga organiziramo i u suradnji s drugim lokalnim muzejima. Na našoj mrežnoj stranici se može pogledati što smo sve organizirali u naših 16 godina rada.
Postoji li neko pravilo kada računalo ili konzola postanu retro i uđu u vašu postavu ili se radi o slobodnoj procjeni?
Ritam kojim se razvija tehnologija sve je brži. Tako i računalna tehnologija sve ranije zastarjeva i sve brže izlazi iz uporabe. Tako da imamo neke eksponate koji su stari tek desetak godina, a već su postali materijal za muzej.
Da li ste zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom, i nadležnim ministarstvima?
Grad Rijeka nam je nakon prvih 10 godina rada ustupio prostor bez naknade putem Odjela za kulturu i to nas je održalo na životu – jer troškovi održavanja muzeja su visoki, pogotovo troškovi električne energije za sva ta računala i konzole. Lokalna zajednica i mediji nam daju veliku podršku i cijene to što radimo.
Nažalost, nemamo nikakvu podršku od države i ministarstava – iako bi se to moglo očekivati s obzirom na to koliko doprinosimo edukaciji i koliko škola nas koristi za sate povijesti informatike. Podrška bi se mogla očekivati i od Ministarstva turizma jer često čujemo kako naši posjetitelji “skrenu u Hrvatsku” samo da bi vidjeli naš muzej. Ministarstvo kulture je pak visoko formalizirano i ne može nam pomoći jer da bi to učinili naša zbirka bi morala biti kategorizirana kao dio “tehnološke i kulturne baštine”, a da bismo dobili taj status, to bi formalno morao odraditi profesionalni kustos.
Naravno, u Hrvatskoj administrativno ne postoji nešto kao “računalni kustos”, pa je to začarani krug birokratskih formalnosti. Peek & Poke ima tri stalna i visoko stručna kustosa, to su Svetozar Nilović, Davor Pasarić i Josip Knežević, ali to birokratski aparat ne priznaje.
Kakvi su planovi za budućnost? Gdje se vidite primjerice za deset godina?
Tijekom programa EPK 2020 u Rijeci imali smo optimističnu ideju da se putem EU sredstava izgradi zgrada muzeja u Art kvartu Benčić. Arhitektonski projekt smo izradili, ali onda je pandemija osakatila sve planove. Bilo bi lijepo dobiti veći prostor, ali čak i da ga dobijemo “džabe” kroz neki kulturni program, problem su sredstva za uređenje i selidbu i to bi se teško realiziralo bez značajnijih EU sredstava.
Trenutno nas preokuplja ideja da putem nekog EU fonda, ili putem bogatog mecene, skupimo sredstva za prostor kat iznad postojećeg muzeja i da se “bezbolno” proširimo na postojećoj lokaciji. To bi vjerojatno bilo idealno, a i zadržali bismo šarm postojećeg prostora koji naši posjetitelji toliko vole.
Zahvaljujemo na izdvojenom vremenu! Želimo vam puno sreće i uspjeha u ostvarenju zacrtanih planova.